Nazad na Blog

Stari hoteli Beograda, HOTEL MOSKVA

Ako ste ikada sedeli u njegovoj bašti, sa kafom na stolu i Terazijama pred sobom, verovatno niste razmišljali o tome koliko je ljudi pre vas gledalo isti grad sa tog mesta. Kraljevi i pesnici. Glumci i državnici. Beograđani koji su dolazili na sastanke, zaljubljeni koji su se tu čekali i oni koji su u Moskvu svraćali samo zbog jednog parčeta kolača. Zato je moja prva stanica baš ovde, jer odakle bi se bolje počelo da se priča o starom Beogradu nego sa mesta na kome se on i dalje sastaje?

A sve je počelo mnogo pre čuvenog zelenog krova i imena koje danas zna gotovo svako.

Pre Moskve, ovde je bila „Velika Srbija“

Na mestu današnjeg hotela nalazila se kafana „Velika Srbija“, koja se u dokumentima pominje još 1865. godine.

Teško je danas zamisliti Terazije tog vremena. Beograd još nije imao izgled evropske prestonice kakav će dobiti u decenijama koje slede. Većina kuća bila je prizemna, ulice sasvim drugačije, a kafane su bile mnogo više od mesta na kojem se jelo i pilo. U njima su se saznavale vesti, sklapali poslovi, vodile rasprave i prepričavao život grada.

Hotel Moskva danas

Početkom XX veka plac je kupilo rusko Osiguravajuće društvo „Rosija“ iz Sankt Peterburga. I tu počinje priča o jednoj od najsmelijih građevina tadašnjeg Beograda.

Gradnja je započeta 1905. godine. Na arhitektonskom konkursu prvo mesto pripalo je Viktoru Kovačiću iz Zagreba, ali uprava društva „Rosija“ u Sankt Peterburgu odlučila je da prihvati drugonagrađeno rešenje beogradskog arhitekte Jovana Ilkića. Projekat je potom dorađivan u saradnji sa ruskim arhitektama, a potpisao ga je i Pavel Karlovič Bergštreser, glavni arhitekta osiguravajućeg društva.

Palata „Rosija“ završena je krajem 1907, a hotel Moskva svečano je otvoren početkom 1908. godine, u prisustvu kralja Petra I Karađorđevića. Tako je Beograd dobio građevinu kakvu do tada gotovo da nije imao.

Zgrada zbog koje su Beograđani podizali pogled

Danas prolazimo pored Moskve naviknuti na njenu fasadu. Početkom prošlog veka ona je izgledala gotovo nestvarno. Bila je među prvim beogradskim građevinama na kojima je armirani beton korišćen za međuspratnu konstrukciju. Fasada je urađena u duhu secesije, sa mermerom, granitom, keramikom i upečatljivim zelenim detaljima.

Čuvene zelene keramičke pločice izrađene su u fabrici Žolnai u Pečuju, jednom od najpoznatijih evropskih proizvođača dekorativne keramike tog vremena. Na fasadi se i danas mogu videti skulptura „Žena sa tri deteta“ i alegorijski prikaz „Glorifikacija Rusije“.

Veliki salon hotela Moskva

Ali Moskva nije bila zamišljena samo kao hotel. U Palati „Rosija“ nalazili su se poslovni prostori, kancelarije, kafana, restoran i hotelske sobe. Bio je to čitav mali svet na najvažnijem gradskom mestu. Upravo će se u jednoj od tih prostorija, samo dve godine nakon otvaranja, dogoditi nešto što malo ko danas povezuje sa hotelom Moskva.

Ovde je počela i srpska olimpijska priča

Na četvrtom spratu hotela nalazila se redakcija lista „Novo vreme“. Upravo tu je 23. februara 1910. godine, na inicijativu mladih oficira školovanih u Francuskoj, među kojima je najznačajniju ulogu imao Svetomir Đukić, osnovan Srpski olimpijski klub – prva zvanična olimpijska organizacija kod Južnih Slovena.

Iz te organizacije razviće se tradicija današnjeg Olimpijskog komiteta Srbije. Zato se i danas ispred Moskve nalazi spomen-ploča, a godišnjica Olimpijskog komiteta tradicionalno se obeležava upravo u hotelu. To je jedan od onih detalja zbog kojih Moskvu više ne možete da posmatrate samo kao lep hotel.

Na jednom njenom spratu, dok je Beograd tek učio kako izgleda moderan evropski grad, počinjala je olimpijska istorija Srbije.

Za jednim stolom sedeo je Ivo Andrić

Ako bi zidovi Moskve mogli da pričaju, verovatno bismo dugo ostali da ih slušamo. Kroz hotel su tokom više od jednog veka prolazili umetnici, pisci, glumci, državnici i ljudi čija imena danas pripadaju svetskoj istoriji. Među gostima i posetiocima pominju se Albert Ajnštajn i Mileva Marić, Maksim Gorki, Indira Gandi, Alfred Hičkok, Robert de Niro, Rej Čarls, Lučano Pavaroti, Kirk i Majkl Daglas i mnogi drugi.

Ali možda su za duh Moskve još važniji oni koji nisu dolazili samo kao gosti Beograda, već su ovaj hotel pretvorili u deo gradskog života. Miloš Crnjanski, Vasko Popa, Branislav Nušić i drugi književnici vezivali su svoje dane za Moskvu. Ivo Andrić je imao svoj sto. Voleo je da sedi sam uz blagu domaću kafu i ratluk. Kada je posle Nobelove nagrade postao previše prepoznatljiv i njegov sto prestao da bude dovoljno mirno mesto, povukao se na galeriju, za drugi, intimniji sto.

Volim takve sitnice iz istorije. Jer nam velikog nobelovca odjednom ne prikazuju kao fotografiju iz udžbenika, nego kao čoveka koji želi da na miru popije kafu dok oko njega prolazi Beograd.

A onda je 1974. nastao ukus Beograda

Godine 1974. u poslastičarnici hotela nastao je Moskva šnit. Recept je osmislila tadašnja šefica poslastičarnice Anica Džepina, sa idejom da Moskva dobije poslasticu po kojoj će biti prepoznatljiva. I dobila ju je. Kora sa orasima i bademima, žuti krem i voće – višnje, ananas i breskve – postali su kombinacija koju su generacije Beograđana vezale upravo za ovo mesto. Originalna receptura i danas se čuva kao jedan od zaštitnih znakova hotela.

Moskva šnit

Možda je baš zato Moskva šnit mnogo više od kolača. Neko ga je jeo posle važnog sastanka. Neko na prvom izlasku. Neko sa majkom kada je kao dete prvi put došao u Beograd. A neko ga danas naručuje zato što je pročitao da „to mora da se proba“.

I tako jedan recept iz 1974. godine postaje deo lične istorije hiljada ljudi.

Moskva danas – stari Beograd koji još uvek traje

Hotel je tokom svog dugog života prolazio kroz ratove, oštećenja, promene države, vlasnika i vremena. Njegova zgrada danas je zaštićeno kulturno dobro od velikog značaja, a hotel je posle velikih rekonstrukcija prilagođen savremenom hotelijerstvu, uz očuvanje svog istorijskog karaktera. Od 2016. godine član je međunarodne kolekcije Historic Hotels Worldwide.

Ali meni je kod Moskve najlepše nešto drugo. Možete poznavati celu njenu istoriju, nabrojati arhitekte, slavne goste i godine rekonstrukcija, a opet je najbolje razumete tek kada sednete ispred nje. Naručite kafu, možda i Moskva šnit I gledate Terazije. Automobili prolaze, ljudi žure, neko kasni na sastanak, neko se fotografiše, neko upravo prvi put stiže u Beograd. Sve se promenilo a Moskva je još tu.

I možda je upravo to razlog zbog kojeg je više od hotela. Ona je jedno od retkih mesta gde možete da sedite u današnjem Beogradu, a da vam se učini da je onaj stari grad samo na trenutak izašao negde iza ugla.

YouTube