U nastavku mog serijala o starim beogradskim hotelima koji i danas žive, priča nas vodi u Savamalu, pred vrata jednog od najotmenijih svedoka prošlosti našeg grada. Hotel Bristol je za više od jednog veka ugostio Rokfelere, slavne umetnike i brojne znamenite ličnosti, ali je upoznao i mnogo težu stranu života. Njegova sudbina pratila je sudbinu Beograda, sa svim njegovim usponima i padovima. Danas, obnovljen i ponovo otvoren pod imenom The Bristol Belgrade, ovaj stari gospodin ima još mnogo toga da ispriča.
Zamislite da možete da posetite mesto sa kojeg je, prema jednom starom predanju, stigla voda koja je pomogla Nikoli Tesli da preživi koleru! I to nije jedina neobična priča koju krije ovaj kraj Fruške gore. Ovde je Vuk Karadžić slušao pesme slepog guslara Filipa Višnjića, Teslin sestrić bio je iguman, a postojala je čak i ideja da se izgradi kopija Tesline rodne kuće iz Smiljana.
Reč je o manastiru Šišatovac, jednom od najzanimljivijih manastira na Fruškoj gori, koji se nalazi nedaleko od sela Ležimir i Šišatovac, na području Sremske Mitrovice. Na prvi pogled, ovo je mirno mesto okruženo prirodom, ali njegova istorija toliko je bogata da bi se o njoj mogla napisati čitava knjiga.
I baš zato želim da vam ispričam nekoliko priča koje su me posebno zainteresovale.
Manastir Šišatovac – gde se nalazi i kako je nastao?
Manastir Šišatovac nalazi se na južnim padinama zapadnog dela Fruške gore, u blizini istoimenog sela i nedaleko od Ležimira. Okružen šumama i brežuljcima, pripada onim fruškogorskim manastirima do kojih ne dolazite slučajno, već sa željom da otkrijete nešto drugačije.

Njegova istorija počinje u 16. veku, kada su monasi iz Žiče, bežeći pred osmanskom vlašću, stigli u Srem. Prema predanju, na mestu starije crkve posvećene Svetom Nikoli osnovali su manastir, čiji se nastanak najčešće vezuje za 1520. godinu. Današnja manastirska crkva, posvećena Rođenju Presvete Bogorodice, podignuta je u 18. veku.
Šišatovac je vekovima bio mnogo više od mesta molitve. Imao je bogatu biblioteku, vredne rukopise i riznicu, a početkom 19. veka postao je i mesto okupljanja obrazovanih ljudi tog vremena. Posebno je za to bio zaslužan arhimandrit Lukijan Mušicki, pesnik i jedan od značajnih kulturnih radnika srpskog naroda.
Nikola Tesla i manastir Šišatovac – legenda o izlečenju
Godina je 1873. Nikola Tesla ima samo sedamnaest godina i teško boluje od kolere. Njegovo stanje je toliko ozbiljno da porodica strahuje da neće preživeti. Njegov otac Milutin, pravoslavni sveštenik, pokušava da pronađe način da pomogne sinu.
Prema jednom lokalnom predanju, Milutin je poslušao savet rođaka, monaha Iraklija, koji je boravio u manastiru Šišatovac. Krenuo je iz Like na dalek put do Fruške gore, gde je navodno proveo četiri dana moleći se za Nikolin život. Kada je pošao kući, poneo je vodu sa izvora Svete Anastasije, za koju se verovalo da ima isceliteljska svojstva. Legenda kaže da je upravo ta voda pomogla Nikoli da ozdravi.

Uz ovu priču vezuje se i neobičan detalj o beloj golubici koju je Tesla, prema predanju, ugledao nakon ozdravljenja. Mnogo godina kasnije, dok je živeo u Njujorku, Tesla je zaista pokazivao posebnu naklonost prema golubovima, naročito jednoj beloj golubici, o kojoj je govorio sa velikom nežnošću.
Važno je, ipak, naglasiti da je ovo predanje, a ne istorijski potvrđen događaj. Tesla je u svojoj autobiografiji opisao kako je preživeo koleru, ali nije pomenuo lekovitu vodu iz Šišatovca niti očev odlazak u manastir.
Izvor Svete Anastasije i priča o lekovitoj vodi
Izvor Svete Anastasije zauzima posebno mesto u predanjima vezanim za manastir Šišatovac. Voda sa ovog izvora od davnina se smatra blagoslovenom, a narod joj je pripisivao isceliteljska svojstva. Upravo je uz ovaj izvor nastala priča o Milutinu Tesli i njegovom putovanju na Frušku goru. Iako nema istorijskih dokaza da je voda sa izvora izlečila Nikolu Teslu, predanje se sačuvalo do danas i postalo jedan od razloga zbog kojih se Šišatovac povezuje sa slavnim naučnikom.
Teslin sestrić Petronije Trbojević i manastir Šišatovac
Za razliku od legende o izlečenju, postoji i dokumentovana veza porodice Tesla sa ovim manastirom.Petronije Trbojević (1876–1933), sin Tesline sestre Angeline, bio je arhimandrit i iguman manastira Šišatovac. Bio je izuzetno obrazovan čovek, doktor prava i bogoslovije, a sa svojim ujakom Nikolom održavao je prepisku dok je Tesla živeo u Americi.
Njihova pisma nekada su se čuvala u manastirskoj biblioteci, koja je bila poznata po vrednim knjigama i rukopisima. Nažalost, veliki deo tog kulturnog blaga stradao je tokom Drugog svetskog rata. Petronije je preminuo 1933. godine i sahranjen je na manastirskom groblju. Tako se i danas u Šišatovcu nalazi jedan sasvim stvaran trag Tesline porodice.
Novi Smiljan na Fruškoj gori – neostvarena ideja posvećena Nikoli Tesli
Malo ljudi zna da je postojala čak i ideja da se pored manastira Šišatovac izgradi „Novi Smiljan“, memorijalni kompleks posvećen Nikoli Tesli.
Teslina naučna fondacija iz Filadelfije pokrenula je inicijativu da se ovde naprave kopija Tesline rodne kuće iz Smiljana, crkve u kojoj je služio njegov otac Milutin, a u prvobitnim planovima pominjala se čak i replika Teslinog čuvenog tornja.
Ideja je bila da Fruška gora dobije još jedno mesto koje bi čuvalo uspomenu na Teslu, njegovo poreklo i porodične veze sa ovim krajem. Kasnije su planovi menjani, pa se govorilo i o manjem kompleksu i duhovnom centru pod nazivom „Golubica“. Međutim, prema dostupnim podacima, projekat nije realizovan.
Moram priznati da mi je zanimljiva pomisao da je upravo ovde mogao da nastane mali Smiljan. Ne kao zamena za Teslino rodno mesto, već kao još jedna tačka na mapi koja bi povezivala njegov život, porodicu i naše kulturno nasleđe.
Vuk Karadžić i Filip Višnjić u manastiru Šišatovac
Jedna od najlepših priča Šišatovca vezana je za susret Vuka Karadžića i slepog guslara Filipa Višnjića.Zamislite početak 19. veka, vreme u kojem se istorija nije čuvala na snimcima i fotografijama, već u pamćenju ljudi, njihovim pričama i pesmama. Filip Višnjić je uz gusle pevao o junacima i događajima iz Prvog srpskog ustanka, a Vuk Karadžić je njegove stihove zapisivao kako bi ih sačuvao od zaborava.
Upravo u Šišatovcu Vuk je zabeležio neke od najznačajnijih Višnjićevih epskih pesama, među kojima su i one koje govore o buni protiv dahija i Boju na Mišaru.
Kada danas čitamo te pesme, retko razmišljamo o tome gde su prvi put zapisane. A meni je posebno zanimljiva činjenica da je jedan manastir na Fruškoj gori imao tako važnu ulogu u očuvanju naše narodne književnosti.
Zašto manastir Šišatovac danas nema freske?
Kada uđete u manastirsku crkvu, verovatno ćete primetiti nešto neobično. Njeni zidovi danas su uglavnom beli, bez raskošnog slikarstva koje očekujemo u starim pravoslavnim manastirima. Međutim, Šišatovac nije oduvek tako izgledao.

Krajem 18. veka unutrašnjost crkve i ikonostas oslikao je Grigorije Davidović Opšić, poznati ikonopisac iz Čalme. Zidovi su bili ukrašeni religioznim kompozicijama, a manastir je posedovao vredne ikone, knjige i druge umetničke dragocenosti.
Sve se promenilo tokom Drugog svetskog rata, kada je Šišatovac opljačkan i teško razoren. Stradali su zidno slikarstvo, ikonostas, konaci i veliki deo njegovog kulturnog blaga.

Sistematska obnova manastira započela je 1970. godine. Crkva je obnovljena, ali njeno nekadašnje slikarstvo nije vraćeno. Budući da je reč o zaštićenom kulturnom dobru, za takvu rekonstrukciju neophodna su stručna istraživanja, odgovarajući projekat i odobrenja nadležnih institucija. Nije pouzdano utvrđeno zbog čega kompletno ponovno oslikavanje do danas nije izvedeno.
Dok sam posmatrala te bele zidove, razmišljala sam koliko istorije može da nestane za samo nekoliko ratnih godina. Nekada su ovde stajale slike koje su ljudi stvarali i čuvali generacijama, a danas o njihovoj lepoti uglavnom saznajemo iz istorijskih zapisa.
Svetinje manastira Šišatovac – mošti Svetog Stefana Štiljanovića
Šišatovac je vekovima bio poznat po moštima Svetog Stefana Štiljanovića, srpskog despota i svetitelja, koje su u manastir prenete sredinom 16. veka.
Zahvaljujući njima, manastir je postao važno mesto hodočašća, a vernici su dolazili iz različitih krajeva kako bi se poklonili ovoj svetinji. Tokom Drugog svetskog rata, 1942. godine, mošti su prenete u Sabornu crkvu u Beogradu, gde se i danas nalaze.
Za manastir je vezan i Sveti Rafailo Šišatovački, monah i iguman koji je stradao tokom Drugog svetskog rata.I ove priče podsećaju koliko je Šišatovac tokom svoje istorije izgubio, ali i koliko je uspeo da sačuva.
Šta videti u manastiru Šišatovac na Fruškoj gori?
Ako planirate obilazak manastira Fruške gore, Šišatovac je mesto koje vredi uvrstiti u svoj plan putovanja. Posebnu pažnju obratite na arhitekturu manastirske crkve, njenu unutrašnjost sa belim zidovima i manastirsko groblje na kojem je sahranjen Teslin sestrić Petronije Trbojević.

Ukoliko želite da upoznate i predanje o Nikoli Tesli, raspitajte se u manastiru o izvoru Svete Anastasije i mogućnosti da ga posetite. Posetu Šišatovcu možete povezati i sa obilaskom obližnjih manastira Petkovica i Đipša, koji takođe pripadaju bogatom duhovnom nasleđu Fruške gore.
Tokom svojih putovanja po Srbiji naučila sam da izgled nekog mesta često ne govori mnogo o njegovoj stvarnoj vrednosti. Ponekad se iza najskromnijih zidova kriju priče koje zaslužuju mnogo više pažnje nego što im poklanjamo.
Šišatovac je upravo takvo mesto. Ovde se prepliću istorija, predanja, sudbine velikih ljudi i pet vekova monaškog života. I zato bih vam preporučila da, kada sledeći put krenete na Frušku goru, odvojite vreme da ga posetite. Ne morate biti veliki poznavalac istorije da biste razumeli koliko je ovo mesto posebno. Dovoljno je da volite dobre priče i da budete radoznali.
A koliko li još ovakvih priča čuva Fruška gora, a da za njih nikada nismo čuli?
Ako volite da otkrivate neobična mesta, zaboravljene običaje i zanimljivosti iz naše istorije, preporučujem vam i svoju knjigu „Priručnik za putovanja po Srbiji“.

U njoj vas čekaju brojne ideje za putovanja i mesta koja zaslužuju da ih bolje upoznamo.