Nazad na Blog

Stari hoteli Beograda- HOTEL BALKAN

Na prvi pogled, priča bi mogla da bude jednostavna: stari beogradski hotel, dobra adresa, mnogo gostiju i više od jednog i po veka istorije. Ali Balkan krije nešto mnogo lepše. Njegova prošlost vodi nas do jednog italijanskog dobrovoljca koji je u Beogradu otkrio ukus kafe koji nije zaboravio, do ljudi koji su se za hotelskim stolovima dogovarali o oslobađanju krajeva pod osmanskom vlašću, do porodice Janić i, na kraju, do neobične želje jednog bračnog para bez potomaka da njihov hotel jednog dana pomaže školovanje dece koju nikada neće upoznati.

Zato priča o Balkanu nije samo priča o hotelu. Ona je priča o jednom Beogradu koji je bogatstvo merio i onim što čovek ostavi iza sebe.

Kako je počela priča o Balkanu

Da bismo stigli do njegovih početaka, moramo da se vratimo u Beograd sredine 19. veka, kada Terazije nisu ni približno ličile na današnju gradsku arteriju. Na mestu današnjeg hotela pominje se mehana Sime Mehandžije, a oko 1860. godine podignut je hotel koji se vezuje za inženjera i arhitektu Andriju Vukovića.

Prvi Balkan nije bio velika gradska palata. Bio je jednospratno zdanje u duhu romantizma, sa kafanom i trpezarijom u prizemlju, sobama na spratu i kuhinjom u manjoj zgradi u dvorištu. Jedan beogradski vodič iz 1896. svrstavao ga je među hotele „za sve staleže“, a početkom 20. veka imao je svega dvanaest soba. Prenoćište je koštalo od dva do šest dinara.

Dvanaest soba danas zvuči gotovo kao porodični pansion. Ali kroz tih nekoliko soba prošlo je dovoljno života da se napiše čitava knjiga.

Italijan koji je došao da ratuje za Srbiju, a zapamtio kafu

Leta 1876. godine u Beograd je stigao Đuzepe Barbanti-Brodano. Bio je Italijan, garibaldinac i dobrovoljac koji nije došao da upozna grad već da se bori na strani Srbije u srpsko-turskom ratu.

Beograd je tih dana bio pun vojnika, stranaca i dobrovoljaca, pa smeštaj nije bilo lako pronaći. Brodano ga je na kraju dobio u Balkanu. A među uspomenama koje je poneo iz Beograda ostala je jedna sasvim obična stvar – turska kafa koju je svakodnevno pio u hotelskoj kafani. Zabeležio je da mu je bila bolja od kafe koju je poznavao iz Italije i Austrije.

Istorija će zapamtiti rat. On je zapamtio i ukus kafe.

Za stolovima Balkana nije se razgovaralo samo o večeri

Nekoliko decenija kasnije Balkan će ponovo biti povezan sa događajima koji su se odigravali daleko od Terazija. Početkom 20. veka hotel postaje jedno od mesta okupljanja ljudi uključenih u akcije za oslobođenje tadašnje Stare Srbije i Makedonije od osmanske vlasti. Tu u priču ulazi Golub Janić, čovek čije se lice i danas nalazi na fasadi hotela.

Porodica Janić vodila je poreklo iz Mavrova, na prostoru današnje Severne Makedonije. Golubov otac Samuilo u Beogradu je izgradio ozbiljan trgovački posao, a sin ga je nastavio i uvećao. Međutim, Golub nije zaboravio kraj iz kojeg je njegova porodica potekla. Kao mladić učestvovao je u oslobodilačkim ratovima Srbije od 1876. do 1878. godine, a kasnije je pomagao srpsko stanovništvo u oblastima koje su još bile pod osmanskom vlašću.

Balkan je zato postao mnogo više od mesta za prenoćište. Za njegovim stolovima sastajao se lekar Milorad Gođevac, jedan od glavnih organizatora srpske četničke akcije, a kroz hotel su prolazili Jovan Babunski, Gligor Sokolović, Vasilije Trbić, Doksim Mihailović, Voja Tankosić i drugi ljudi čija su imena kasnije ušla u istoriju. Tu su dolazila i braća Vladislav i Darko Ribnikar iz „Politike“.

Teško je danas spojiti te dve slike. Za jednim stolom neko večera. Konobar donosi kafu. Gost pita za sobu. A nekoliko metara dalje vode se razgovori o granicama, ljudima koji treba da krenu na jug i krajevima koji još čekaju oslobođenje.

Dva lica koja i danas gledaju Terazije

Na fasadi današnjeg Balkana nalaze se biste Samuila i Goluba Janića. Većina prolaznika verovatno ih nikada nije ni primetila, a upravo iza tih lica krije se možda najlepši deo priče o ovom hotelu.

Golub Janić bio je imućan čovek. Posedovao je hotel na jednoj od najboljih lokacija u Beogradu, kuće, imanja, restoran, pekaru i drugu vrednu imovinu. Mogao je da ostane zapamćen jednostavno kao bogati trgovac i hotelijer. Međutim, pripadao je onoj generaciji srpskih zadužbinara koja je verovala da bogatstvo dobija pravi smisao tek kada deo njega ostane drugima.

Sa suprugom Bosiljkom pomagao je škole, siromašne učenike, humanitarna društva i nacionalne ustanove. Bio je jedan od osnivača Društva za podizanje Hrama Svetog Save, a u rodnom kraju svojih predaka Golub i Bosiljka podigli su zvonik uz crkvu Svetog Nikole u Mavrovu.

Sudbina te crkve gotovo da pripada književnosti. Kada je pedesetih godina 20. veka nastalo Mavrovsko jezero, stara crkva našla se pod vodom. Kada se nivo vode spusti, njeni ostaci ponovo izrone. Tako se daleko od Beograda i danas povremeno pojavljuje trag sveta iz kojeg su Janići potekli.

Ali njihov najvažniji trag ostao je u testamentu. Nisu imali svoju decu, pa su mislili na tuđu Golub i Bosiljka nisu imali potomke. Kada je iza njih ostalo veliko bogatstvo, postavilo se pitanje ko će ga naslediti. Njihov odgovor nije bilo jedno ime. Bila je to zadužbina.

Srpskoj kraljevskoj akademiji ostavili su veliku imovinu i 3.100.000 tadašnjih dinara. Novac su namenili i za izgradnju Hrama Svetog Save, Društvu srpskih majki, Udruženju studentkinja, Domu staraca i starica i drugim dobrotvornim ustanovama. Ipak, u Bosiljkinom testamentu nalazi se jedna odredba zbog koje Hotel Balkan više nikada ne gledam na isti način.

Od prihoda hotela trebalo je svake godine podizati po jednu školu i stan za učitelja u gostivarskom kraju. Kada tamo više ne bude potrebe za novim školama, ista ideja trebalo je da se nastavi u tetovskom kraju.

To praktično znači da je jedna hotelska soba na Terazijama trebalo da postane deo neke učionice stotinama kilometara dalje. Gost plati prenoćište, hotel zaradi, a od tog novca jednog dana nastane škola. U nju u septembru uđu deca, a pored nje dobije dom učitelj koji će ih naučiti da čitaju i pišu.

Kada je nestao prvi Balkan

Stari jednospratni hotel nije dočekao današnje Terazije. Tridesetih godina prošlog veka prvobitna građevina je srušena, a na njenom mestu podignuto je mnogo veće zdanje.

Istorijski izvori nisu potpuno saglasni oko svih godina koje prate ovu promenu, ali Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda navodi da je današnja zgrada građena od avgusta 1938. do marta 1939. godine prema projektu arhitekte Aleksandra Jankovića.

Hotel Balkan danas

Za manje od sedam meseci na uglu Terazija i Prizrenske nikla je nova zgrada. Stari Balkan, sa dvanaest soba, kafanom i dvorištem, više nije postojao. Ali njegovo ime jeste. A na novu fasadu stigla su i lica Samuila i Goluba Janića. Kao da je neko želeo da Beograd, čak i kada promeni zgradu, ne zaboravi ljude koji su stajali iza nje.

Hotel koji je preživeo i borbe za Beograd

Nije prošlo mnogo vremena, a nova zgrada našla se usred rata. Tokom borbi za oslobođenje Beograda u oktobru 1944. godine, prostor Terazija bio je poprište ozbiljnih sukoba. Hoteli Moskva i Balkan, zajedno sa Palatom Albanija i okolnim zgradama, nalazili su se među važnim nemačkim uporištima u centru grada.

Danas je teško zamisliti tu sliku. Terazije kojima prolazimo sa kesama iz prodavnica, telefonima u rukama i kafom za poneti bile su prostor na kojem se vodila borba za centar Beograda.

I Balkan je preživeo i taj Beograd.

Šta je od Balkana ostalo danas?

Danas se na adresi Prizrenska 2 ponovo nalazi savremeni Hotel Balkan. Iza stare adrese i istorijskog imena nalaze se moderne sobe, apartmani, restoran i kafeterija. Vreme je promenilo gotovo sve što je nekada činilo onaj mali hotel sa dvanaest soba.

Nema kafane u kojoj je mladi Italijan svakog dana otkrivao ukus beogradske kafe. Nema Goluba za stolom. Nema Bosiljke. Nema ljudi koji iz Balkana kreću prema jugu. Nema čak ni prvobitne zgrade. Ali ostala su dva lica na fasadi.

I možda je upravo tu najlepši kraj ove priče.

Jer Golub Janić bio je dovoljno bogat da je mogao da ostane zapamćen po hotelu koji je posedovao. Umesto toga, mnogo je lepše pamtiti ga po školama koje je želeo da ostavi ljudima koje nikada neće upoznati. Zato sledeći put kada budete prolazili, pogledajte malo iznad ulaza u HOTEL Balkan.

Beograd svoje najbolje priče često ne ispisuje velikim slovima.

Ponekad ih ostavi visoko na fasadi, pa čeka da neko konačno podigne pogled.

YouTube