Nazad na Blog

Šta se krije iza vrata Palate Srbije?

Zahvaljujući organizovanom obilasku sa mojim drugom iz Kulturnog hira, konačno sam dobila priliku da zavirim u unutrašnjost ovog neobičnog zdanja pod nazivom Palata Srbije. Očekivala sam velike hodnike, ozbiljne sale i poneki zanimljiv detalj iz jugoslovenske istorije. Nisam, međutim, očekivala toliko umetnosti. Slike, mozaike, tapiserije, skulpture, ručno rađene tepihe, raskošne lustere i prostorije u kojima je gotovo svaki detalj pažljivo osmišljen.

Palata Srbija

Tek kada se nađete unutra, postane vam jasno da Palata Srbije nije samo zgrada u kojoj se nekada odlučivalo o sudbini jedne države. Ona je i svojevrsni muzej umetnosti dvadesetog veka, samo što se u njemu i danas radi.

Od Saveznog izvršnog veća do Palate Srbije

Priča o Palati počinje krajem četrdesetih godina prošlog veka, kada je Novi Beograd tek nastajao na prostoru između Save i Dunava. Nova Jugoslavija želela je reprezentativno sedište svoje savezne vlasti, zgradu koja će veličinom, arhitekturom i uređenjem pokazati ambicije države. Izgradnja je započeta 1947. godine, prema projektu arhitektonskog tima na čelu sa Vladimirom Potočnjakom, dok je kasnije važnu ulogu u konačnom oblikovanju imao arhitekta Mihailo Mika Janković.

Palata Srbija, Beograd

Palata je svečano otvorena 1961. godine, u vreme održavanja Prve konferencije nesvrstanih zemalja u Beogradu. Zamislite samo kakav je to događaj bio. U grad dolaze državnici iz različitih delova sveta, a nova državna palata postaje jedno od mesta na kojima se predstavljaju politička snaga, ugled i kulturna dostignuća Jugoslavije.

Mnogi je i danas zovu SIV, po Saveznom izvršnom veću, dok je bila poznata i kao Palata Federacije. Danas nosi naziv Palata Srbije, a od 2013. godine zaštićena je kao spomenik kulture. I to ne samo zbog arhitekture, već i zbog izuzetne umetničke zbirke koja se nalazi u njenoj unutrašnjosti.

Hodnicima kojima je prolazio Tito

Jedan od najzanimljivijih delova obilaska svakako je priča o Josipu Brozu Titu. U Palati se nalazio njegov kabinet, namenjen obavljanju državničkih poslova, dok su reprezentativne sale služile za prijeme, sastanke i susrete sa visokim zvanicama. U zgradi su kancelarije imali i kasniji članovi Predsedništva Jugoslavije.

Ambijent dela hodnika, Palata Srbija

Priznajem da me na ovakvim mestima uvek najviše zainteresuje ono što se ne nalazi u zvaničnim istorijskim knjigama. Kako su izgledali obični radni dani? Ko je sve sedeo za tim stolovima? Kakvi su se razgovori vodili iza zatvorenih vrata? Koliko je odluka koje su menjale živote miliona ljudi doneto upravo u ovim prostorijama?

Posebno mi je bila zanimljiva priča o stepenicama. Njihova gazišta duboka su 30 centimetara, a visina stepenika iznosi 15 centimetara, što omogućava udobnije kretanje.

Stepenište napravljeno za Tita, Palata Srbija

Uz njih se vezuje i zanimljivo predanje da su takve dimenzije odabrane kako bi odgovarale Titovom koraku. Nisam uspela da pronađem dokument koji bi to potvrdio, ali sama činjenica da su arhitekte toliko pažnje posvećivale udobnosti i najmanjim detaljima dovoljno govori o načinu na koji je Palata projektovana.

Šest republika, šest salona i umetnost koja govori

Ako bih morala da izdvojim ono što me je najviše oduševilo, to bi bili reprezentativni saloni nekadašnjih jugoslovenskih republika. Svaki je zamišljen tako da kroz umetnost, materijale, boje i dekoraciju predstavi posebnost jednog prostora i njegovog kulturnog nasleđa.

Jedan od salona, Palata Srbija

Srpski salon posebno je raskošan. U njemu se nalaze ručno rađeni tepisi inspirisani motivima slikara Lazara Vujaklije, a na njima se mogu prepoznati životinje, gradovi, predeli i motivi narodne umetnosti. Stubovi obloženi bronzom i pažljivo odabrana umetnička dela dodatno naglašavaju svečanost prostora. Zanimljivo je da se za ove tepihe navodi čak 40.000 čvorova po kvadratnom metru. Kada to čujete, teško je da ih posmatrate samo kao podnu dekoraciju. Iza njih stoje sati i sati ljudskog rada, veštine i strpljenja.

Motiv tepiha u salonu, Palata Srbija

Ni ostali saloni nisu ništa manje zanimljivi. Makedonski salon prepoznatljiv je po bogatoj drvorezbarskoj dekoraciji, dok Crnogorski salon čuva snažne istorijske motive i upečatljiva umetnička dela. Slovenački, Hrvatski i Salon Bosne i Hercegovine imaju sopstveni likovni izraz. Šetnja kroz ove prostorije podseća na putovanje kroz nekadašnju Jugoslaviju, ali bez napuštanja jedne zgrade.

Salon, Palata Srbija

Posebno je zanimljivo što ovde umetnost nije naknadno uneta da bi ukrasila prazne zidove. Ona je od početka bila deo arhitektonske zamisli.

Tapiserije, Palata Srbija

Tepisi, tapiserije, nameštaj, rasveta i slike stvarani su tako da zajedno čine skladnu celinu. Zbog toga se Palata smatra jednim od izuzetnih primera celovitog oblikovanja enterijera u jugoslovenskoj arhitekturi.

Galerija koju mnogi Beograđani nikada nisu videli

Dok sam prolazila kroz sale i hodnike, stalno sam razmišljala o tome koliko ljudi zapravo zna šta se ovde čuva. Među umetnicima čija se dela nalaze u Palati jesu Petar Lubarda, Milan Konjović, Mladen Srbinović, Milo Milunović, Đorđe Andrejević Kun i druga velika imena jugoslovenske umetnosti.

Posebnu pažnju zaslužuje monumentalno Lubardino delo „Put u kosmos“, jedno od najpoznatijih umetničkih ostvarenja u ovom zdanju. Tu su i ogromni mozaici, zidne kompozicije i tapiserije koje svojom veličinom, ali i umetničkom vrednošću, ostavljaju snažan utisak.

Srpska Mona Liza, Palata Srbija

Upravo me je ta činjenica najviše dirnula. U vremenu kada često govorimo o potrebi da sačuvamo kulturno nasleđe, u samom Beogradu postoji zgrada koja čuva izuzetnu zbirku umetnosti, a mnogi njeni stanovnici nikada nisu imali priliku da je vide.

A možda je još zanimljivije to što ovde nisu sačuvana samo pojedinačna umetnička dela. Sačuvan je čitav ambijent jednog vremena. Način na koji su se uređivali reprezentativni prostori, kako se zamišljala državna svečanost, kakvo se mesto davalo umetnicima i koliko se vodilo računa o detaljima.

Može li Palata Srbije da se poseti?

Može, ali ne kao običan muzej u koji ćete jednostavno ušetati kad god poželite. Palata Srbije je i danas aktivna državna zgrada, pa se posete organizuju u posebnim terminima, uz prethodnu najavu i poštovanje propisanih pravila.

Jedna od prilika za obilazak jesu Dani evropske baštine, kada se organizuju stručna vođenja kroz pojedine državne i kulturne objekte. Vredi pratiti i najave organizatora kulturnih obilazaka Beograda, jer se povremeno otvara mogućnost da se zaviri u prostore koji inače nisu dostupni široj javnosti.

Ja sam imala sreću da Palatu posetim u organizaciji Kulturnog hira i to iskustvo bih preporučila svakome ko voli istoriju, arhitekturu i umetnost. Ne morate biti ljubitelj jugoslovenske istorije da biste razumeli vrednost ovog mesta. Dovoljno je da zastanete pred nekim od monumentalnih umetničkih dela ili pogledate koliko je pažnje uloženo u izradu jednog tepiha.

Neka mesta zaslužuju da ih upoznamo iznutra

Kada sam izašla iz Palate Srbije, pogledala sam je još jednom, onako ogromnu i ozbiljnu, kakva je oduvek stajala na Novom Beogradu. Palata Srbije je za mene pre svega veliko kulturno i umetničko otkriće. Svedočanstvo vremena u kojem su arhitektura, slikarstvo, vajarstvo i primenjena umetnost zajedno stvarali nešto što je trebalo da traje. I što, uprkos svim istorijskim promenama, zaista traje.

Motiv vrata, jednog od salona, Palata Srbija

Ako i vi volite da otkrivate manje poznata mesta, neobične priče i kulturno nasleđe naše zemlje, preporučujem vam i svoju knjigu „Priručnik za putovanja po Srbiji“. U njoj sam sakupila mnoštvo zanimljivih lokacija, predloga i ideja za putovanja, namenjenih svima koji žele da Srbiju upoznaju malo drugačije.

Jer za dobru avanturu nije uvek potrebno otići daleko. Ponekad je dovoljno samo da se otvore neka vrata pored kojih smo godinama prolazili.

YouTube